DOI

10.63518/3029-4088.2025.16.151.59

Sažetak

Sufijski intelektualni i praktični napor će iznjedriti bogato literarno ostvarenje različitih žanrova kao sistem organiziranja sufijskih zaljubljenika kroz tekije, zavije i hanikahe ili druge ustanove oko šejha kao centralne figure stabilne derviške halke ili tarikata. Ova vrsta organizacije sufijskog djelovanja kroz spomenute ustanove doprinijela je nastanku raznovrsnih literarnih ostvarenja koja su uveliko duhovno obogatila ukupno književno ostvarenje muslimana, među kojima se uveliko ističe Mesnevija Dželaludina Rumija. U tom opusu posebno je značajna sufijska gnoseologija koja je privukla pozitivnu pažnju mnogih nemuslimanskih istraživača prema islamu. Ovaj rad je fokusiran na sufijski tefsir uopće, u namjeri da ukaže na osnovne karakteristike sufijskog tefsira i njegov značaj za ukupno duhovno oplemenjenje cjelokupnog bogatog muslimanskog spisateljskog ostvarenja. Na temelju tefsirskih literarnih izvora stiče se uvid da je sufijski tefsir prolazio kroz veoma strogu tefsirsku kritiku. Pa ipak, sufijsko tumačenje Kur'ana je, i pored brojnih kritika, zauzelo svoje mjesto u tefsirskoj znanosti, a sufizam kao oslobađajući stil života.

Ključne riječi

Kur'an, hadis, sufijski tefsir, unutarnje značenje, vanjsko značenje, skrivene aluzije, spoznaja, duhovna istina