DOI

10.63518/3029-4088.2026.17.152.11

Sažetak

Bosanskohercegovački učenjak Mehmed Handžić je, prema sudu njegovih savremenika i izrečenoj ocjeni iz kasnije povijesne perspektive, zasluženo ponio epitet jednog od najistaknutijih intelektualaca svog vremena. Značaj i ulogu njegovih djela i tekstova u prezentiranju i izučavanju nauke akaida, pogotovo u obrazovnim institucijama, i to od početka četvrte decenije pa sve do kraja dvadesetog stoljeća, smatramo više nego dovoljnim poticajem za analitičnije i cjelovitije sagledavanje ovog segmenta teološkog mišljenja profesora Mehmeda Handžića. Autor čiji opus predstavljamo u većem je broju svojih radova tretirao akaidska pitanja, ali su neki među njima bili u cijelosti vezani za ovu nauku. U našoj analizi ćemo pristupiti podrobnijem predstavljanju Ilmu-l-kelama, glavnog akaidskog djela ovog našeg učenjaka, dok će njegovi doprinosi nauci akaida na polju prevođenja biti kraće razmotreni. Pokazat ćemo da su definicije i objašnjenja brojnih važnih pitanja akaidske nauke striktno interpretirane u skladu s učenjima imama Ebu Hanife i El-Maturidija. Iako su Handžićeve obrade akaidskih tema ostale mahom na tragu davno prihvaćenih i ponavljanih formulacija, ipak su to bila vrijedna i pouzdana znanja koja su izložili naši učenjaci u iznimno važnom periodu, na prelazu iz starih ka novim interpretacijama vjere, a koja su bosanskim muslimanima tada bila nasušno potrebna, pogotovo u sistemu institucionalnog podučavanja i obrazovanja.

Ključne riječi

akaid, ilmu-l-kelam, akaidski udžbenici, istine vjere, tradicionalna znanja